Monday 6 January 2014

Nikolas Kar: "Plitko" (da li nas i kako internet menja?)

Trogodišnja Kaća stoji ispred ekrana "starog" televizora koji je pre pet godina bio "čudo tehnologije".
Dodiruje prstima ekran, pokušava da "pritisne" deo slike na ekranu, ali ekran ne odgovara na njen pritisak.
Kaća se okreće ka nama i iskreno razočarana kaže: 
"Ne radi. Hoće Ju-tub!"

* * *

Da li će Kaćina generacija biti "gluplja" od naše, koja je odrastala najpre uz crno-bele televizore, a zatim i one bez daljinskog upravljača? Da li će ostati uskraćena za ono što smo mi pronalazili u "Velikoj Prosvetinoj enciklopediji" ili "zelenom" Larusu? (još uvek stoje na policama i ponekad su veoma korisne).

Da li će nam mozak "zakržljati" od "neupotrebe"?
To zavisi samo od nas, korisnika.

Da li je mreža donela promene srodne onima koje je civilizaciji podario Gutenberg?
Svakako - da.

Da li je mreža samo komunikacijski kanal ili oblikuje način na koji mislimo?

Da li nas mreža vraća u stanje potpuno razuđene svesti koja je bila prirodno stanje naših predaka, čije je preživljavanje zavisilo od rasutosti pažnje na opasnost, hranu, sklonište i potomke? 
Da. Ali, za to, kao i mnoge druge izazove ove vrste postoji lekovi: volja i mera.

Da li ćete u narednim sekundama, već zamoreni ovakvim uvodom pokušati da preletite kroz ovaj tekst dijagonalno da biste pronašli odgovore i ključne reči?
Verujem da hoćete.
I ja bih to, verovatno, učinio, suočen sa ovolikim tekstom :)

* * *

Od kako se pojavila u prodaji (najpre u hrvatskom a zatim i i srpskom prevodu) - citati iz ove knjige a koji su rezultati predanog rada Nikola Kara počeli su da služe kao pomagalo i argumentacija za tekstove koji žele da dokažu da "nas internet zagljupljuje", a to zapravo nije pravedno prema njenom autoru.
Jer, odgovor nije jednostavan i nije - jedan.
A "Plitko" sa lakoćom rasvetljava dubine problema.

Najpre - čitanje ove knjige (izdavač - Heliks, 2012) donosi radost poput onog koje je donela "Historija čitanja" Alberta Mangela ili "Ne nadajte se da ćete se otarasiti knjiga" (Umberto Eko i Žan Klod Karijer >>), baveći se temama koje odlaze do toga kako je pojava zareza (da - "," - tog znaka) uticala na uticaj pisane reči u istoriji naše civilizacije.

Na drugom nivou - Kar je baveći se ovim problemom zaista uronio duboko u problematiku i rasvetlio temu prateći naporedo socijalno-kulturološke promene u civilizaciji od Egipta do danas, argumentujući stavove, kada je potrebno - i istraživanjima neurologa koji uveliko prate promene koje nam se dešavaju u glavi.
Nikolas Kar nije digital native, ali je on-line više od dvadeset godina i tokom rada je konsultovao obiman broj izvora, što ga čini odličnim vodičem ka odgovoru na ključno pitanje: da li nas Google zaista zaglupljuje, ili se samo prilagođava našoj lenjosti, ne-kritičkom mišljenju i prihvatanju "prvih odgovora" kao jedinih istinitih.
Jer, mi jesmo skloni plitkom.

"Već nekoliko godina obuzima me nelagodan osećaj da mi neko ili nešto prčka po mozgu, prekraja nervne sklopove i reprogramira pamćenje. Nije da baš gubim razum – koliko mi je poznato – ali um mi se menja. Više ne razmišljam kao pre. Najjasnije to osećam dok čitam. Nekad mi je bilo lako da uronim u knjigu ili dug članak. Um bi mi pratio nit pripovedanja ili manevre zaključivanja i proveo bih sate i sate provlačeći se kroz duge stranice teksta. To se danas događa veoma retko. Sad koncentracija počne da mi vrluda nakon dve-tri stranice. Postajem nemiran, gubim nit, tražim šta bih drugo mogao da radim. Čini mi se kao da stalno moram da vraćam odbegli mozak natrag na tekst. Dubinsko čitanje nekad mi je bilo sasvim prirodno, a sad mi je bilo kakvo čitanje postalo napor." 
(...)
"Mreža donosi i brzinski sistem reakcija i podsticaja - rečnikom psihologije, "pozitivnih potkrepljenja" - koji ohrabruju ponavljanje kako fizičkih tako i umnih radnji. Kad mišem pritisnemo hipervezu, dobijamo nešto novo što možemo da pogledamo i ocenimo (...) Ona nas pretvara u laboratorijske miševe koji konstantno pritiskaju poluge ne bi li dobili mrvice socijalne ili intelektualne hrane."
(...)
"Kad su knjige i časopisi počeli da plave tržište, ljudi su prvi put osetili da su pretrpani informacijama. Robert Barton u svom remek-delu iz 1628, "Anatomija melanholije" opisuje "golemi haos i zbrku knjiga", s kojom se suočavao čitalac u 17. veku: "One nas tlače, oči nas peku od litanja, a prsti od okretanja stranica". Godine 1600, dakle tek malo pre toga, još jedan engleski autor, Barnabl Rik, ovako se jada: "Jedna od velikih bolesti ovog doba je to mnoštvo knjiga koje tako preteško pritiska svet pa on nije u stanju da svari to preobilje inertne materije koja se bez prestanka leže".

* * * 

Dok ne prošetate do knjižare, nabavite knjigu i pokušate da se koncentrišete na linearno čitanje ne-klikabilnog teksta (a to je, i dalje, vrhunsko uživanje, naročito u zimskim danima, dok je računar isključen) i dok ne uronite u naraciju koja u sebi krije putokaze, tj. linkove ka mnogim drugim knjigama i sadržajima a koji će izoštriti pogled na problem, evo uvodnih stranica iz knjige sa sajta izdavača >>, kao i veoma zanimljovog teksta postavljenog nedavno na (odličan) blog Politiks tejps - "Da li nam Google uništava pamćenje" >>

* * *

Drago mi je ukoliko ste pažljivo čitali ovaj tekst od početka do kraja. 
Ukoliko ste tokom čitanja poželeli da se on završi što pre i počeli da prelećete preko redova, "Plitko" je knjiga za Vas.
Ukoliko niste brzali pri čitanju - biće i to uskoro.
Period Vaše adaptacija je već u toku.
Pitanje je samo da li želite da budete korisnik ili korišćeni.


.

Saturday 4 January 2014

"Good vibrations": filmčina!

"Kada se priča o panku - 
Njujork je taj koji ima frizure,
London je taj koji ima pantalone,
ali Belfast je taj koji ima razlog!"
Teri Huli

Ima neka trajna veza:
kao što je John Peel svojevremeno zaplakao sedeći u kabini automobila zaglavljen u saobraćaju kada je na radio čuo "Teenage Kicks" od The Undertones, tako sam i ja nehotice pustio suzu (katarzičnu) gledajući scenu filma u kojoj Teri Huli, centralni junak ove priče konačno sluša na radiju taj isti singl koji je objavila njegova izdavačka kuća, "Good Vibrations", dok Belfast razaraju katolici i protestanti, krajem sedamdesetih.
(Ne, nećemo sad diskutovati kakvi su to ljudi koji puštaju suzu na takve pesme.)

"Good Vibrations" je, dakle, priča o Teriju - pasioniranom dobrom ludaku koji se nije libio da u tom i takvom Belfastu, zaoranom bombama i verskom netrpeljivošću najpre otvori prodavnicu ploča, a zatim skoči u avanturu objavljivanja ploča - i to mladih pank-bendova Belfasta u koje u to vreme, naravno, nije verovao niko.

Zapaljiv poput "24 Hour Party people", srodan "The Commitments" Alana Parkera i pun iznenađenja poput "No-one knows about Persian Cats" (odličan film o muzičkoj underground sceni u Teheranu >>) - "Good Vibrations" daje sve što od filma (o muzici) tražim: srce, dušu, dobru glumu, gutz i muziku koji su lečila ono što su politika i vera činile bolesnim decenijama. 
A tamo gde bi se mnogi reditelji i glumci spotakli - ova ekipa svira dalje svoja tri akorda bez opuštanja i utišavanja distorzije i vozi filmsku priču kako valja, na svega četiri kanala.

U stvarnom životu, Teri je prodavnicu otvarao i zatvarao nekoliko puta, neprekidno balansirajući na ivici bankrota. 
Ali, to nije važno.
Važno je da je danas na grobu John Peela stih upravo iz pesme sa početka ove priče, komad muzike od tri minuta u koji je Teri verovao. I tražio način kako da taj komad muzike svet - čuje.
(To što je Feargal Sharkey posle snimio "A Good Heart" je druga priča :)

Ovaj film, naravno, nije priča o panku i pank-muzici - već ep o hrabrosti i ludosti koje cvetaju najčudnijim cvetovima na naizgled najsuvljem tlu.

U to ime, da ponovimo:


.

Thursday 2 January 2014

Omiljene pesme 2013 [preslušavanje]

(Nekako u ovo doba godine, a pre trideset godina - početak zime 1983. dobio sam prvu "praznu kasetu" - crveno-belu Sony CHF-60 i tako dobio opciju da snimam omiljene pesme sa radija. Na kaseti su se uskoro gurali, uz glasove koji su podsećali na frekvencije i stanice i deliće reklama - i Bouvi, Depeche Mode, ser Pol i Prins. 

Trideset godina kasnije....)



Kakva godina!

Niotkuda - David Bowie, zatim Iggy Pop, Pixies, The House of Love, Prefab Sprout, očekivani ali i briljantni Nick Cave i Tricky, zatim Suede Arcade Fire, tek otkrivena Laura MVula, Willis Earl Beal, Savages, CVRCHES, novi John Grant, Yo La Tengo, Jim James, Jim Guthrie... i za kraj, a po prvi put na sada već tradicionalnoj godišnjoj listi prešlicavanja tu su i tri domaće pesme koje su ove godine osvojile uši, srce, stopala i utrobu. 


"Zabluda" Jarbola - čudo od pesme spakovane u minut i pedeset sekundi već je zaslužila mesto u nekoj novoj knjizi o pesmama koje menjaju život.

Obratite pažnju na: 
... tekstove Johna Granta ("I am the Greatest MF that you'll ever gonna meet")... 
i "Nothing arrived" benda Villagers... 
... i Stingovu "Practical Arrangment" - najbolju stvar napisanu još od "Nothing like the Sun"... i italijansku akrobaciju Erlanda Oyea... 
... kao i fantastičan album Johnatana Wilsona... 
... zatim buku i bes Savages...
glas Willis Earl Beala... 
... Anu Ćurčin ste sasvim sigurno već čuli... Jeste li?...
ok, neću više nabrajati:

Pred vama je gotovo 50 izabranih pesama iz 2013: ima bržih i sporijih delova, gitarskih i elektronskih, plesnih i depresivnih... možete je slušati u celini, možete i pauzirati, preskakati ili se vraćati kasnije - sve vam je dozvoljeno :)


Play & Enjoy.

Srećna Nova!



* * *

UPDATE: 
Servis Grooveshark koji je omogućavao preslušavanje muzike zatvoren je 01. maja 2015, što je učinilo da su neke od lista, poput ove, nepovratno izgubljene.
Sačuvane i rekonstruisane liste dostupne su na ovom linku >>

* * *