Sunday 28 October 2012

"Na kraćem kraju sunčane aleje" (knjiga: DDR, Berlin, Stounsi i švercovani keks)

"Tokom života, mnogo je prilika u kojima čovek saopštava sopstvenu adresu, a Mihael Kupiš, stanovnik Sunčane aleje u Berlinu, uvek je iznova bio svedok dejstva koje je imao naziv Sunčane aleje; budio je miroljubiva, skoro sentimentalna osećanja (...) 

Mihael Kupiš mogao je da zamisli kako čak ni Josif Staljin, Hari S. Truman i Vinston Čerčil nisu ostajali imuni na pomen Sunčane aleje dok su delili glavni grad Rajha na sektore na Potsdamskoj konferenciji u leto 1945. Pre svih Staljin; poznato je da su diktatori i despoti slabi na šapat poezije. Staljin svakako nije želeo da prepusti Amerikancima ulicu tako lepog imena, barem ne celu. Zato je uputio zahtev za Sunčanu aleju Hariju S. Trumanu – a ovaj je to, naravno, odbio. Ali Staljin se tu nije predao – činilo se kao da će doći do sukoba. Kada su se Staljinov i Trumanov nos gotovo dodirnuli, britanski premijer se ugurao između njih, razdvojio ih i sam stao pred kartu Berlina. Video je već na prvi pogled da je Sunčana aleja duga preko četiri kilometra. Čerčil je tradicionalno bio na strani Amerikanaca, i svi u prostoriji su isključili mogućnost da bi Sunčanu aleju mogao da dodeli Staljinu. Svi su očekivali da će Čerčil, kao i obično, povući dim iz svoje cigare, razmisliti trenutak, ispustiti dim, protresti glavom i preći na sledeću tačku pregovora. Ali, kada je Čerčil ovoga puta povukao dim iz cigare, nezadovoljno je primetio da se ona već ugasila. Staljin mu je uljudno pripalio vatru i Čerčil je, dok je uživao u prvom dimu i naginjao se preko karte Berlina, razmišljao na koji bi način mogao da uzvrati Staljinu za taj gest. I tako, kada je Čerčil ispustio sledeći dim, parče Sunčane aleje u dužini od šezdeset metara pripalo je Staljinu, a Čerčil je zatim prešao na drugu temu. 

Mora da je bilo tako, mislio je Mihael Kupiš. Kako bi inače jedna tako duga ulica bila podeljena baš na samom kraju? 


A ponekad je pomišljao: da je glupi Čerčil malo bolje pazio na svoju cigaru, danas bismo živeli na Zapadu."

* * * 

"Na kraćem kraju sunčane aleje" Tomasa Brusiga je priča koju smo živeli (u tzv. lite verziji) i koju, samim tim, u potpunosti razumemo. 
Po tonu srodan filmu "Goodbye Lenin", pričama "Ruski disko" Vladimira Kaminera >> - pun humora poput filma "Disko i atomski rat" >> - ovaj roman sadrži sve što podrazumeva odrastanje u sistemu čiji se kraj još uvek ne nazire - ali se iz pukotina azbestnih zgrada nadomak Zida pojavljuju dugokosi egzistencijalisti glava punih smešnih planova o državnom udaru; obožavaoci "Exile on the Main Street" koji žele originalno izdanje a ne "jugoslovensko sranje" (citat); šverceri keksa i odela za maturu; prebezi i carinici koji se čude dostignućima japanske audio tehnologije oličene u kasetofonu sa svetlećim diodama - koji tvrde da čim je nešto toliko komplikovano - to je dokaz da kapitalizam sasvim sigurno - propada.

Prvih dvadesetak strana knjige dostupno je ovde ("Booka") >> 

"Srećni ljudi imaju loše pamćenje i bogate uspomene" (T.B.)


Monday 22 October 2012

Bon-ton ponton

...I kao što se u bukvarima može naći ilustracija za svako slovo, jer to pomaže detetu od 6-7 godina da lakše razume suštinu, tako i ja ova uputstva predstavljam slikom, verujući da će ove osnovne i nadasve jednostavne istine biti bolje shvaćene ukoliko se predstave na isti način, dakle - kao deci.
Slike su, dakle, pontonski prelaz za lakše razumevanje nekih pravila bon-tona. I ostalih stvari.

Malo o saobraćaju:

"Sirena nije deo automobila koji ga pokreće"
.
"Bolje 20 sekundi kasnije nego 20 godina ranije." 
Korisna kako za pešake, tako i za vozače, a sve u vezi sa semaforom.
Ova poruka može se varirati "po ciljnim grupama", na primer: 
"bolje 40 sekundi kasnije nego 40 godina ranije"
"Pešački prelaz je gazimestan za pešake. Po tom mestu oni gaze.
Ostatak kolovoza pripada onima na 2 i 4 četiri točka."
.
Sada nekoliko o odnosu prema mestu stanovanja, tzv. "zgradi".
.
"Lift se neće kretati brže ukoliko tresnete vratima istog."

.
"Lift se neće kretati uopšte ukoliko ne zatvorite vrata istog."
"Vaš prozor nije otvor kontejnera."
.
I za kraj, jedno opšte mesto..

"Svaki put kada u liftu napišete "Kosovo je Srbija" novac koji bi mogao 
biti iskorišćen u pametnije svrhe troši se na ribanje lifta."
p.s.
Svaki od fajlova primeren je za štampu na A4 formatu ;)

Ukoliko imate neku "svoju" da dodate na ovo, rado ću je priključiti spisku. Možda neka zaživi, možda nešto i preživi.

Tuesday 16 October 2012

Pet!

Nemaran prema jubilejima ove vrste - preostaje mi da zapišem sledeće:  
"Prešlicavanje" postoji tačno pet godina i tri dana.

Sve što sam od blogovanja želeo i očekivao - to sam i dobio: 


Komunikaciju sa ljudima sličnih interesovanja a koje nisam uspeo da pronađem u realnom životu i koji su na putokaze koje sam postavljao uzvraćali desetinama raskrsnica. Neke sam naknadno i upoznao. 


Dobro sam se zabavljao.


U gorkim trenucima koristio sam ovo mesto kao igralište za šutiranje čemera i raščlanjivanje istog na sastavne delove jer je svaka muka manje strašna kada se rastavi u paramparčad. Iako tako izgleda da je neprijatelj još brojniji. 


Zato što sam verovao da ekran trpi sve - nakon duge pauze ponovo sam počeo da pišem. Uskoro će deo tekstova sa bloga postati i knjigom. 


U međuvremenu je nastala još jedna verzija prešlicavanja - na tzv "društvenoj mreži". 

Na tu stranicu postavljam kraće beleške i više tuđih nego ličnih dela a koja su srodna sa onim što se može naći na ovom blogu - i sve to lepo "raste" a nalazi se ovde (FB) >>

Od jednog malog bloga - 

ne bi valjalo tražiti više od toga.

Ukoliko Vam je do sada bilo upola zanimljivo i korisno koliko meni - verujem da ste uživali.

Hvala! :)