Monday 24 May 2010

Starsuckers

Čini mi se, više nisam ni sam siguran - da pamtim vreme kada je uslov za poznatost bilo temeljno, vrhunsko delanje u struci ili zanatu kojem si posvećen, kada biti poznat nije bila delatnost po sebi.

Sećam se - bilo je poznatih i u ono vreme u kojem je, zvanično, kolektiv bio važniji od pojedinca. I tada su se isticali pojedinci – bilo je i tada poznatih lekara, zubara, pelivana, pisaca, vozača tramvaja, čak i – saobraćajaca.

Kada smo naišli na nizbrdicu? Možemo li nazvati koincidencijom činjenicu da kako nam je okruženje postajalo sve neprijatnije, tako smo dobijali sve više šanse najpre da gviruckamo, a onda i ako je potrebno 24/7 da gledamo kako žive, tj. kako se ponašaju – poznati?
Da li su naši obični životi u toliko lošem stanju, da je postalo neophodno što ćešće viriti u tuđe kuće, prave ili lažne i svim mogućim kanalima širiti ideju da zapravo svako lako može biti poznat, da je opšta obožavanost tu, iza ugla i da se zapravo i ne moramo mnogo truditi da bismo postali merom stvari i stavova?

Odakle nam toliko poznatih?
Nisu se oni sami množili, već je raslo tržište, mi smo ih dozvali u tolikom broju. A kvantitet je, naravno, doveo do pada kvaliteta – što je, iz ugla industrije – sjajno - jer stvara privid da smo i mi na korak od slave. Nikada, zapravo, nije bilo lakše: snimak telefonom, direktan upload na društvenu mrežu, malo pametnog deljenja materijala, kraj. U poslednje vreme uspeh garantuje i ukoliko uradite neku svinjariju koju niko pre vas nije uradio: nije više dovoljno staviti mokru čarapu na glavu i olovke u nozdrve i pevati "Sve su plaže, sve su plaže Inspektora Blaže", morate biti radikalniji u izrazu ukoliko želite viši stepen poznatosti. Dajte si oduška, publika to voli.

Neki psiholozi tvrde da nam je u genotipu zapisano da se ugledamo na vođe, odnosno najjače u plemenu. Sigurno nam je u genotipu da bismo želeli i mi biti vođama, u fenotipu nam je iskustvo da je vođama svašta i dozvoljeno. Tu je negde kratki spoj – onaj koji se pojavi na ekranu ili na naslovnoj strani magazina „mora da je važan“ ili je vođa, te se onda na njegovo delanje i ugledamo. Zato i cvetaju kompanije koje nude aranžmane „Pod pratnjom paparaca za 300 dolara na sat“ ili „Škole za buduće kandidate za Reality Show serijale“. Ko ne veruje u postojanje ovakvih institucija – neka pogleda „Starsuckers“, zanimljiv, ne i briljatan film koji osvetljava kako rađamo i hranimo zvezde. Mi.

Jasno je da ima onih koji se za status vođe bore ovakvim oružjem - ali gde se u genetskom lancu nalazi informacija o potrebi gledanja ljudi za koje smo sigurni da ih za vođe birali ne bi? Sigurno nam je i u genotipu i fenotipu i da se smejemo onima koji preuzimaju ulogu seoske lude. Da li je smisao svega ovoga da više i ne vidimo razliku između vođa i luda – da prihvatimo da su vođe lude a lude predvode?

Jedno je sigurno: kakvi gledaoci, takav i program.
Hrvatska je nedavno odustala od Velikog Brata jer to, prosto, više niko nije gledao, prestalo je da bude zanimljivo.
Piplmetar nije neprijatelj, nije to lokator, već sprava koja će upaliti crvenu lampicu u istraživačkom centru kada gledanost i kod nas počne da – opada, i to je moćnije oružje za ovu borbu nego hitno sazvane sednice RRA koja debatuje da li je nešto nepristojno ili ne i da li će biti manje nepristojno ako se prebaci sa 21h na 22.30h.


Prosto je: Power/Off.
I zvezde padalice ispune noćno nebo, neistraženo, nepoznato.

17 comments:

  1. hvala lepo na dojavi. našao na demonoidu. skida se upravo.

    text upečatljiv, u nekim sekvencama previše robuje liberalnim dogmama, ali ne smeta. još konkretnije, da li ti misliš da potrošači određuju kretanje na tržištu, ili tržište ipak ima mo' da manipuliše potrošačima? meni, ovako neiniciranom u film, mnogo verovatnije zvuči druga opcija, uz sav neophodan oprez. i, kakva slu;ajnost :), prvo pomislim na velikog brata ili farmu.

    ReplyDelete
  2. Ne očekuj previše od filma, ima i naivnog prepričavanje nekih detalja koje već znamo, ali ima i tih bisera poput Škole za Reality Show.

    Može "tržište da manipuliše" koliko god želi - ali, primera radi, u radnjama više nema "testa za palačinke u boji" kako li se već zvao taj sumanuti proizvod - zato što ga niko nije kupovao, ni pored onolikog oglašavanja, cike i vriske. Da su stavili nekog "poznatog", možda bi i opstalo, ko zna?

    Koliko god delovalo neverovatno, 8/10 proizvoda i usluga ne doživi prvi rođendan na tržištu. Samim tim, Tržište još uvek ne može samo, bez nas potrošača ;)

    ReplyDelete
  3. I kao dodatak... upravo slušam kulturno-umetnički program koji dopire od Muzeja 25. maj (ove godine nađoše bolje ozvučenje), predstavnik CG je baš sada završio svoje izlaganje i ide skraćena verzija Čole "Druže Tito, mi ti se kunemo..." Priznaj da je taj marketing bio savršen, funkcioniše i posle toliko decenija :)
    Svako doba ima svoj marketing i svoje zlatno tele, a ja sam kanda jako matora pošto me više ništa ne čudi.
    Kako naći pravi balans između onog ličnog unutrašnjeg sveta i ovog "realnog" spoljašnjeg, to je prava umetnost.
    ...A onda se zapitam zašto to uopšte pokušavam. Možda je lična realnost i ona jedina ispravna. Ko bi ga znao...

    ReplyDelete
  4. prešlicavanje,
    zavisi od toga da li pričamo o "racionalnom" ili "iracionalnom". koliko mogu da primetim, ti preferiraš da gledaš na stvari pod lupom prve. s druge strane, smatram da smo mi u najmanju ruku u "post-racionalnoj" epohi, i da stara pravila nisu više dovoljna da regulišu ili objasne situaciju,
    evo najsvežijeg primera: http://www.vesti.rs/Estrada/Milenu-Ceranic-policija-i-obezbedjenje-sacuvali-od-linca-na-pijaci.html

    yzse, super promišljanje. nemam ništa svoje da pridodam, samo to da ti kažem.

    ReplyDelete
  5. @yzse:
    mislim da se film zove "What the BLEEEP do we know" (BLEEP je umesto psovke, moze se naci i kao *!"££!!) - imas tu zanimljivu analizu odnosa "lične" i "opšte" realnosti... Još uvek ne znam da li je jedina ispravna...

    Inače, da - "marketing" te ere jeste udžbenički primer uspešnosti, ali se u udžbenicima - ne izučava.

    @nasdvoje:
    vidim link, osecam da si u pravu, ali - i dalje nemam predstavu ko je ta zena koja izazva toliko gneva... Sa druge strane, nakon pokreta "bez Kasandre i Ljovisne narod ce da svisne", nista me ne moze iznenaditi.

    Sto ne znaci da cu prestati da se trudim => oduvek je postojao veliki procenat ovakvih, donedavno su i glumci koju su po pozoristima igrali Murata na gostovanjima spavali u stali a onaj sto je igrao (K)Obilica u toploj postelji, nista to nije novo, samo je pitanje odnosa sistema prema takvoj ekipi. Postoje sistemi koji takvo ponasanje niti podsticu niti dozvoljavaju. Ovaj nas nije jedan od takvih, nasuprot.

    Ponavljam> to ne znaci da cu prestati da se trudim...
    Necu.

    ReplyDelete
  6. ovo naše (italizovani font) se teško može nazvati sistemom, al' ajde. činjenica je da sve ovo o čemu pričamo uopšte nije naš izum, ali mu se divimo, nalazeći za nj potpuno novo mesto u poretku stvari. tako da kad pogledaš sa strane - svi se trude na svoj način.

    ReplyDelete
  7. trivia: tzv. "Reality" programi zvanicno postoje vec cca. 60 godina...

    ja cu se truditi vise od drugih ;)

    ReplyDelete
  8. ako se budete previše trudili uhapsiće vas > http://www.youtube.com/watch?v=DT7osr3lF3w

    :)

    ReplyDelete
  9. Odličan predlog, 'ajmo svi zajedno.
    Emirijski je dokazano da su zatvorski dani vavek blagotvorno uticali kako na umetničke, tako i na političke karijere. Mislim, šta čekamo?
    :)

    ReplyDelete
  10. Ja moram da se nadovezem na maaretov komentar tj. pitanje.

    Elem. Primer s palacinkama je ilustrativan ako govorimo o "malom" proizvodjacu koji manje vise ne utice na trziste. U stvari, vecina malih ili su neka vrsta plagijatora velikih (pa misle da ce tako da se ucackaju) ili probavaju nekim "inventivnim" metodama da skrenu paznju.
    Ali trziste menja potrosaca.
    Ono veliko, ogromno, dobro organizovano, koje ima milione da ulozi u istrazivanja, kreativu, propagandu i protiv njega nema borbe. Caka je u tome sto bas isti ti su vlasnici vecine robe koju mi tu nesto kupujemo, i njima se "moze" da testiraju neki proizvod ili uslugu pa da omanu, ali jedna druga sigurno prolazi.

    A sad banalan primer.
    Hoces da kupis belu kosulju sa ruskom kragnom. Bez iceg igde. Obicnu. E osh majci.
    Dok trziste ne odluci da je to "must have", mozes da se lepo prosetas do svog krojaca.

    Tako da jedina razlika je u stvari sto ti imas "slobodu" da biras u paleti ponudjenog, ali ne i da uzmes onog sto neko nije "servirao".

    ReplyDelete
  11. Ispravka

    "ali ne i da uzmes ONO sto neko nije servirao"

    ReplyDelete
  12. moj komentar je da imam mnogo pametnu zenu i da ne bih ja tu vise nista dodao :)

    ReplyDelete
  13. @yzse i kerovodja: samo ukoliko mi garantujete naknadno objavljivanje 12-tomnih sabranih dela, nacionalnu penziju, status neupitnog autoriteta, da svakog jutra dobijam kifle iz "Carlija" i mesto Ministra na godinu dana, bilo bi dovoljno vremena da se neke stvari protresu :)

    eto je u pravu, vrabac ima zasto da bude ponosan, ali - i Coca Coli su se desavale gresketine teske dosta para, to ih, ako nista vise, cini obazrivijim u nekim koracima.
    I, sta fali krojacima? :) pospesivanje male privrede, hand-made, tailor-made. To brend manageri samo mogu da sanjaju ;)

    ReplyDelete
  14. to da.
    mala i srednja preduzeca.
    porodicne firme ili male firme koje funkcionisu kao porodice.
    gerila.
    krojac protiv fensi marki.
    pijaca protiv maxija i tempa.
    linux mesto windoze (to propagiram zadnjih deset godina).
    alternativna resenja u poslovanju, prezivljavanju i gledanju na svet.
    zajebati sistem.
    i uvek treba imati na umu da se sloboda tesko stice a lako gubi.
    a neprijatelj je uvek isti samo vrlo uspesno menja odela.

    ReplyDelete
  15. Znas sta fali krojacima?
    Pa musterije :)

    Sistem je napravljen tako da ti NECE DATI ono malo vremena (sem da spavas i zadovoljavas osnovne potrebe, cisto da mozes da budes produktivan i sutra), da se prosetas do krojaca, na jednu, drugu i finalnu probu :)

    Eto to fali.
    Ne radimo mi slucajno od devet do pet (citaj devet).

    ReplyDelete
  16. Ima ta recenica u "Funky Business"-u, ako se ne varam: uskoro ce se bogatim moci smatrati onaj koji sebi moze da dozvoli da spava 7 sati dnevno.

    ReplyDelete
  17. Sedam sati?
    U KOMADU? :)))

    Ajme. Pa to je nama nedostizno sad.

    ReplyDelete